Moglo bi se reći da po prirodi nisam baš grintava osoba i da imam visok prag tolerancije (sad, koliko sam objektivna neka drugi sude). I tako mislim se ja o čemu bi se danas mogla žaliti sjedeći u autobusu na jednoj međugradskoj liniji...inspiracije nigdje....a kad tamo odjednom ˝mini mini suknja.....stoji ti maximalno˝ (e sad sam ovo karikirala jer nisam baš pobornica ovoga tipa glazbe, pa na jedno uđe na drugo izađe. Silom prilika zapamtila sam ovaj dubiozan tekst).

I tako odjednom nahrupi bujica sjećanja... It all came to me...prisjetih se zašto tako mrzim ići busom u najfrekventnije školske sate. Razmažena i samoljubljiva dječurlija konstantno na sav glas reproduciraju hit za hitom Dare Bubamare, Lepe Brene i neizostavne Cece....sa pet mobitela oko mene na prostoru od dva četvorna metra kakofonija turbofolka. Ok, nije na meni da ikome idem propisivati koju vrstu glazbe da sluša ali moramo li baš svi mi biti žrtve nečijeg hira. Je li tako teško staviti slušalice na uši????? Slušaj brate do mile volje, ja te neću spriječiti, ali nemoj mi molim te iz dana u dan uzrokovati migrenu.

Nekoć je jedan prijekoran pogled značio sve, a danas njime možeš eventualno postići kontraefekt. Što ti roditelji rade, kupe dječici najnoviji tip mobitela, daju im 20 kn za kavu i ajde ti moj zahebaji okolo druge...ja nemam vremena!!! Pa mogli biste barem par min odvojiti na poduku iz bontona, a ne bi bilo loše ni da provjerite fonoteku vašeg juniora. Da se razumijemo po godinama sam bliže ovim ˝juniorima˝ ali meni je usađen neki kodeks ponašanja koji ja smatram relativno prihvatljivim, možda ja imam kriva mjerila??????Još me nešto mori, pa kako to da nikad oko mene nije zatreštao Oliver ili U2 maybe....možda ipak ima nešto u onoj što slušaš takav si...hm