Najpopularnije zanimanje je danas pljuvanje po bilo čemu,pa se eto tako i ti se sjetiš pa daj malo da pljujem kad vjerojatno sin ne ispunjava ono što si je tata zacrtao da bi mali trebao biti.
Na sve navedeno gore a i ono pod ''navodno'' pokušat ću(ali tebe to ne zanima ,jer ljepše tj. lakše je tražiti krivca u onima koji rade) ispraviti krive navode. SVI treneri koji rade imaju skoro najviše trenerske škole u hrvatskoj što informacije radi malo koji klub u državi ima.

2. ako igraju tatini sinovi i ovi drugi, onda svaka im čast za rezultate jer navedeni turniri: - - UKRAJINA osvojeno 2.MJESTO porazom u finalu od 1-0 sa Dinamom iz Kijeva, ---SLOVAČKA od 4 ekipe koje su bile osvojeno 3 PRVA MJESTA među 250 ekipa iz 16 različitih država,
-GRČKA osvojeno 1. MJESTO.
ZAR SU TO REZULTATI koji se mogu napraviti samo tako ''BEZ ZNANJA''. To su stvarne činjenice a ne ''navodne'' a uz to i igrači od Nikšića ,Vide, Kneževića, Šorše, Vargića, Karduma, Pranjića,Dinjara....., pa dupla kruna JUNIORA i ... ma kao da je to bitno. Bitno je izmisliti bilo šta pa nek se pljuje jer lakše je kuditi i rušiti nego stvarati a poglavito ako nisi dio toga, ako ti sin nije dio toga e onda ništa ne valja,
A navođenje njihovog ''šefa'' kao primjer, svakako, na poziciji na kojoj njegovo dijete trenira (vratar) dovedeno 2 nova vratara ovo ljeto i tko brani??? Brane oni koji su došli a njegov sin samo trenira, jer cilj PRVENSTVENI cilj normalnih ljudi je da su im djeca u športu, da se razvijaju, stvaraju navike, odgovornosti, izgrađuju kao socijalizirani ljudi… da imaju obvezu te budu što dalje od današnjih poroka.

I za kraj , ne učite djecu VAŠOJ nepravdi i ne objašnjavajte im nešto na što ne znate prave odgovore. BUDITE DJETETU PODRŠKA I SNAGA KOJA ĆE GA GURATI KA ŽIVOTU, NE FORSIRAJTE SVOJE NEOSTVARENE ŽELJE, PUSTITE DIJETE DA UŽIVA U ODRASTANJU I DA ŽIVI PUNIM PLUĆIMA.

1.Roditelji vrlo često svoju djecu maltretiranjem pokušavaju pretvoriti u vrhunske sportaše. No, to je provjerena formula da se stvore nesigurni ljudi, osakaćeni kao osobe.Nogomet sam početo trenirati s devet godina, kada sam krenuo u treći razred osnovne škole. U to vrijeme to je bila nekakva normalna dob za početak bavljenja nogometom. I neću vas pilati o mojim nogometnim počecima. Nije mi to namjera. Ali ću u par crta reći nešto o njima. Možda će pomoći djeci i njihovim roditeljima da shvate ono najbitnije – da nema garancija da će talentirano dijete postati dobar nogometaš.
Dakle, moj put od prvog treninga do prve utakmice za seniore Hajduka bio je otprilike ovakav. Najprije sam bio dobar, talentirani dječak. Ne Bogom dan talent, ali dobar. Među najboljima u svojoj osnovnoj školi. Kao takav sam se i upisao u Hajduka. Sve je bilo dobro i perspektivno do prijelaza iz osnovne u srednju školu. Tad su nastali problemi.

Uhvatio me tzv. adolescentni rast. Laički rečeno, to je česta pojava kod djece kada u kratkom periodu puno narastu, kosti se izduže, mišićna masa i druga vezivna tkiva to ne prate ravnomjerno, kasne i uslijed toga dolazi do disbalansiranosti i gubitka koordinacije. U manje od godinu dana narastao sam gotovo 15 centimetara i postao, kako mi u Dalmaciji kažemo, 'smotan' za ozbiljno bavljenje nogometom.

To je trajalo skoro dvije godine. Bio sam visok, a nerazvijen i bez koordinacije. Pomalo frustriran gledao sam druge kako me 'gaze', kako su brži i bolji. Naravno, trener me potjerao u Hajdukov drugi, sporedni pogon – Lavčević, gdje sam proveo dvije i pol godine. Kad su u mom tjelesnom razvoju stvari legle na svoje mjesto, vratili su me u juniore Hajduka i dalje je bilo OK (mada sam još par puta imao turbulentnih faza dok se nije objektivno vidjelo da bi mogao biti dobar nogometaš)...nastavak

2.Za vrijeme mojih 'teških' trenutaka drugi su napredovali. Neki zato jer su bili dobri i talentirani, a neki jer su se brže razvijali i tako fizički dominirali nad drugim momcima. Ta generacija (djeca rođena 1967., 1968., 1969.) bila je vrlo talentirana. Kao 12-godišnjaci smo bili označeni kao nasljednici zlatne Hajdukove ekipe koja je pod Ivićem harala Jugoslavijom 70-ih.

U Sergiju Krešiću imali smo fantastičnog trenera. Ali od svih tih dječaka samo ja sam dostigao najviši nivo. A bilo je i talentiranijih, i boljih, i bržih, i snažnijih, i upornijih od mene. Ali nisu uspjeli. Za neke od njih meni ni dan danas nije jasno kako nisu postali vrhunski nogometaši.

U kući su me podržavali, davali mi podstrek, ali nikad me nisu prisiljavali, tjerali ili inzistirali na tome da postanem vrhunski igrač (naprotiv, mami je puno bitnija bila škola). Mene je vodila ljubav za balunom, vodila me radost igre, prava strast. Ambicije mi nisu bile važne ni novac, ni karijera, ni prestiž, o tome nisam razmišljao. Moja želja je bila igrati balun. Doduše igrati u velikom klubu, kao što je Hajduk. Imao sam svoj san, slijedio sam san, a ne ambiciju. I uz talent, jaku volju, upornost i ljubav prema nogometu, sve ostalo je došlo prirodno.

Roditelji često guraju svoju djecu i žele da im djeca postignu vrhunske sportske rezultate. Nekad je to i produktivno, ali mnogo češće su to bolesne ambicije, koje jako oštećuju dječju psihu. Roditelj treba prepoznati talent, on je dužan djetetu stvoriti uvjete da taj talent procvjeta, on ga treba podržavati i eventualno kada dijete posustane, treba ga znati poticati, ali nikad se ne smije djecu prisiljavati, tjerati ih na aktivnosti ili vršiti negativan pritisak na njih.

Nema formule kako će dijete postati vrhunski sportaš i osnovni sastojak je i dalje nepoznat, ali recept sigurno sadrži djetetov talent, njegovu ljubav za taj sport i zainteresiranost, dosta upornog rada i roditelje koji dijete podržavaju bez bolesnih ambicija. I uz sve to potrebna je i doza sreće.

A kada iza djetetovog rada stoji nezdravi roditelj koji maltretiranjem pokušava prisiliti dijete da postane velik tenisač, nogometaš, plivač... onda je to sigurna formula da se stvore nesigurni i nekompletni ljudi, koji možda i postignu neke rezultate, ali ostanu osakaćeni kao osobe.

Ali ako dijete hoće, može, zna i voli, i roditelj to prepozna i podrži, onda se mogu stvoriti čuda kao što su Janica ili Blanka, Zec ili brojni nogometni velikani... Samo, ovo troje velikana nisu pravilo. Oni su samo pozitivni primjeri. I nisu ih stvorili Ante Kostelić, Joško Vlašić i Srđan Ivanišević. Oni su ih samo podržali, pogurali kada su bili u kriznim razdobljima, omogućili im najbolje uvjete... Ali ne bi mogli ništa da njih troje nisu bili nevjerojatno talentirani za sport i da nisu imali vrhunske tjelesne i psihičke predispozicije da postanu vrhunski sportaši.

Uostalom, puno je djece počelo igrati tenis na Firulama kada i Goran. I puno je bilo i privatnih trenera, ispisivanja iz redovne škole, zanemarivanja drugih stvari u životu. A samo je Goran uspio. Drugi nisu. I nije to tragedija. Naprotiv. Bit sporta i je u tome da se razvije tijelo, da se steknu radne navike, u kolektivnim sportovima da se razvije smisao grupnog djelovanja, pomaganja prijatelju, da se razvije kombinatorika i motorika...

Ali tragedija je kada dijete sve baci na sport. I nakon što ne uspije, ostane nerealiziran i u sportu i obrazovanju. I upravo tu je uloga roditelja krucijalna. Njihova odgovornost je da dijete pravilno usmjeri i podrži u njegovim snovima. Djetetovim, a ne njegovim. I da bude koliko-toliko objektivan u procjeni svog djeteta. A to je najteže. I meni kod moje djece. A ne da se 'upeca' na čestu priču trenera da mogu od bilo kojeg djeteta napraviti novog Gorana, Blanku ili Asanovića. Ne mogu sigurno. Jer da mogu, ne bi ove nazivali čudima.

" U ovoj cjeloj prici ima istine i od roditelja ali i od voditelja škole...ali je najveca istina da su nažalost neka djeca ipak više zapostavljena od nekih tzv. zvijezda.

Ovo je za pouku svim trenerima koji misle da su tzv. Treneri
Pozdrav od Bolesno ambicioznog roditelja koji se liječi od PTSP-a!!

Komentar od : Studeni,16 2007

Original tekst "Kolumna Slavena Bilića" je na :

http://www.nogometnitrening.com/index.php?option=com_content&task=view&id=197&Itemid=74

ako je on napravio copy & paste na ovu stranicu iskrene čestitke. Ako nije, onda čestitam onome tko je obratio pozornost na roditelje bolesnike i tko je donio njegov tekst ovdje.
Ispada da je bolesnik onaj koji je na to upozorio, a ne onaj koji svoju djecu gura bez imalo obraza.
Sjetite se samo Šoića iz Dinama, o takvima je riječ....
HVALA SLAVENE!

gospodine Markoviću!

Kako bi rekao vaš prezimenjak "..promašio si ceo fudbal.." tako ste i vi promašili metu.
1. o visokim trenerskim školama u Hrvatskoj ( a ne u hrvatskoj) neka stave na site NK Osijeka trenere mladeži i njihove završene Oxforde ili neka se pozabave zato nadležne službe (Državni inspektorat).
2. idite na site NK Osijeka i pogledajte kako nisu baš 3 prva mjesta osvojili u Slovačkoj...
a jedan od pravih primjera tatinih sinova je Željko Šoić i njegov otac Josip Šoić, i njegov Dinamo, (pa Hajduk), su gazili lijepom našom..
Nabrojte i turnire gdje nije bilo baš tako uspješno.
Zašto su odjednom 5-6 dječaka otišlo u drugi klub?
Sigurno ne zato što im je tamo bliže za putovati i što je manja članarina.
4. Nabrojeni igrači su OK dečki!
Da su dobri već bi otišli iz kluba, a usput, da klub ima novaca onda bi sigurno otišli, jer ne bi imali mjesta u ekipi.
5. Juniori i dupla kruna.
Potrefila se dva elementa.
-dobra generacija u Osijeku
- i još bitnije vrlo,vrlo loši konkurenti
Rijeka,Dinamo i Hajduk dovodi strance i mladi jednostavno nemaju motiva baviti se sportom u tim sredinama.
A to se posebno vidi u A reprezentaciji gdje se igrači uglavnom dovode iz dijaspore.
Prozivanje njihovog šefa - e svaka čast.
Nakon godina i godina forsiranja vlastitog djeteta, kada se protjeralo mnogo mladih talenata i kada nije druge, kada visokoškolovani treneri nisu uspjeli napraviti igrača, idemo onda u šoping, pa se ipak moraju dovesti normalni dečki. E i taj roditelj je "zdrav roditelj".
Trebalo mu je godine i godine "stručnog promatranja s
trenerima s najvišim trenerskim školama u hrvatskoj (h ide velikim slovom) što informacije radi malo koji klub u državi ima..." to ti je "ZDRAV RODITELJ"
Kakve uvjete imate, tereni,umjetns trava,reflektori, sigurne plaće,koje ste dobili od svih nas, vi niste ama baš ništa napravili.
Uzimate 150,00 kn, "zdravi roditelji" plaćaju putovanje na turnire, kupuju opremu za trening, ne dajete niti lipe a još zafrkavate djecu (ne svu..).
I za kraj..
Prava je istina da se nitko ne svađa zbog toga što želi shvatiti. Svi se svađamo - odrasli i djeca - zbog toga što želimo biti shvaćeni. A to je velika razlika!

Kao roditelji, važno je da zapamtimo, želimo li kontrolirati disciplinu u našim domovima, ne trebamo se svađati. Glavna osoba, onaj koji odlučuje, mora prvenstveno i najviše biti dobar slušatelj. To je posao uspješnih vođa - slušati i razumijeti obje strane u raspravi i donijeti najbolju odluku. To ne znači samo slušanje dviju strana dok se prepiru članovi obitelji. Još je važnije od toga, slušati i iskreno se truditi razumjeti, onda kada smo mi sami jedna od strana u sukobu. To vrijedi za situacije kod kuće isto kao i za situacije na poslu gdje radimo pod nečijim vodstvom.

Pravi vođe slušaju i odlučuju.....oni se ne svađaju.
Mnogo je lakše živjeti s djecom koja vas se boje nego s onom koja vas vole.
To znači da je puno lakše manipulirati nego odgajati.
Vrlo je jasna razlika između odgoja i manipulacije. Bilo bi poželjno da roditelji i odgajatelji prestanu manipulaciju zvati - odgojem. Na taj način, pravilno koristeći riječi, veća je vjerojatnost da će postati svjesni kada obavljaju koju od tih aktivnost, a svjesnost ih može približiti cilju - odgoju!

a lega šta se ovdje eseji pišu....

Princ je u potpunosti u pravu.
Malac od moje sestrične je od najmlađih kategorija u Nog. školi ali kraj Titinih sinova se jednostavno ne može.
Pritome uopće nema veze što na gotovo svakoj utakmici zabija, ali "stručnjaci" valjda ne smiju klincu dati priliku od prve minute, Bože sačuvaj da ovaj zabije 2-3 gola.
Kužim i onu njihovu da svaki roditelj misli da je njegovo dijete najbolje, ali znamo i da ni djeca nisu glupa, među sobom dobro znaju koji je od njih boli a koji lošiji. Pa kako onda djetetu objasniti da onaj lošiji mora igrati "zbog interesa ekipe".
Sjebu djeci moralne vrijednosti odmah u startu.
Usput, malac otišo u Olimpiju i ako nastavi kao do sada, mogli bi se "skauti" našeg voljenog kluba počet zanimat za njega, a ako ih odj**e bit će spika kako je roditeljski odgoj u banani.
Ali srećom malac je sjeban kao i njegov ujo i voli bijelo-plavu boju, pa će sigurno oprostit "stručnjacima" koji su ga šutnili.
Usput, Titini sinovi vjerovatno neće više igrat za naš klub jer su im brižni roditelji našli neki bolji klub, ili im se više neda trčat okolo, jebi ga, naporno je to...

Djete mi je išlo dvije godine u NK Osijek,uredno plaćalo članarinu i dolazio na sve treninge-bio brz,vižljast i sve ostalo,ali se nikad nije pomakao iz limacha.zašto?vjerovatno zato što u komentaru osobe pod imenom lega ima nešto i istine.Sav njegov trud bio je uzaludan.Izgubio je volju i sad trenira sasvim deseti sport,a obožavao je nogomet.

pustite trenere da rade svoj posao jer oni pošteno rade za male novce

treneri su jako dobri i kad bi imali više slobode za rad tj.kad bi mogli raditi više sa talentiranijom dijecom osiječki klub se nebi morao bojati za budučnost.svaki roditelj voli svoje dijete ,ali treba biti objektivan i reći kad je drugo dijete bolje.

ako dijeca nemogu pratiti druge vodite ih na balet

Ova tri komentara iznad ,zasigurno je pisao netko od trenera iz kluba,
zašto?
pa vidi se po rukopisu:
DIJECA, OSIJEČKI, BUDUČNOST....
Bolje napiši deca, jer to je na nekom drugom jeziku gramatički ispravno.
I drugi put nemoj kukati kako ti je mala plaća jer se odmah vidi da radiš u klubu.
Nadam se da ovo djeca ne čitaju, i da im treneri ne savjetuju kakvi bi trebali biti u školi (samo odlični učenici mogu trenirati...)
Strašno.
Stara kineska,
pametniji si kad šutiš (ništa ne pišeš)

pusti me da vrištim

Istina tatini sinovi su igrali i u seniorskim sasatvima za vrijeme bučevića, španjića i ostale mafijaške bagre koja je vodila NK Osijek. Neznam za danas, ali ne odbacujem mogućnost da se i danas tako radi - doduše ne u seniorima. No onda opet istina je da sve kategorije bilježe uspjeh za uspjehom. Evo juniori su prošle sezone bili državni prvaci. Tko im onda može prigovoriti na rad, a da taj prigovor bude na mjestu? I sam sam uključen uvolonterski u rad jednog košarkaškog kluba pa mi je sasvim jasno da revoltirani roditelji mogu a često i žele oblatiti klub samo zato što im djete ne igra. I kod nas ima djece čiji roditelji imaju love i onih čiji nemaju. I istina, igraju dosta često oni čiji imaju, ali isto tako - stavi ih kraj ostale djece, pogledaj kako tko igra pa će biti svima jasno zašto igra baš to djete. Vjerujem da u ovoj priči ima pomalo istine sa svake strane a prava je u sredini

Ako je netko gledao Dinamo-Hajduk 08.03.08., zapazio je sigurno da je u igru ušao mladi Milić. E, nadam se da čitaju ovo stručnjaci iz osječke škole nogometa, pa neka se jave i objasne zbog čijeg sina taj dečko nije mogao igrati u NK Osijeku (mlađim uzrastima), a uspio je zaigrati u Hajduku (za seniore i debitirati u Zagrebu). Volio bih da ovo čitaju i Mile Dumančić, a još više Branimir Glavaš, pa da njima objasne svoju stručnost.
Kako je završio susret mlađih uzrasta s NK Zagreb u Osijeku? Nešto se ne hvalimo......

Baš će ti se M. D. miješati i pomoći s 30-ak tisuća kuna plaće i iznajmljenim stanom za trenera (seniora)koje mu plaća on, pardon, NK Osijek. Koji naivac.

E pa ima i tatinih sinova u seniorima koji igraju, a nemaju blage veze s nogometom kad ih gledam kako igraju dođe mi da placem...to je zalosno...jucer su medimurja pobjedili, pa samo njih i mogu...dovode tu kojekakve baletane poput todorceva da igra a decko nemoze da igra ni za hajduk iz sirokog polja...sramota...sam neka pogledaju ljestvicu...

znam ja jako dobro sto su tatini sinovi jer iz vl iskustva to znam! treniro sam u osijeku od 98 do 2003 a onda sam jednostavno odusto jer vise nije imalo smisla...najjednostavnije rečeno: moji roditelji nisu bili toliko imućni(svaki mjesec na vrijeme plaćo članarinu, ali...nije bilo dovljno samo to...izgleda...)ko neki koji su igrali...

prijatelju da si nešto vrijedio uspio bi negdje dalje.najlakše je pljuvati po klubu i po trenerima i time opravdavati svoj neuspjeh.smatram da si nešto vrijedio da bi te danas vjerovatno gledali barem u drugoj ligi i zato uzmi motiku i šuti.

Ne treba pljuvati po trenerima jer im igraju tatini sinovi.Smatram da niti jedan trener ne voli izgubiti pa ako stavlja samo tatine sinove neće moći niti pobjediti.Budimo realni svi mi volimo svoju djecu i u njima vidimo samo ono najbolje ali ipak treneri su tu najkompetentniji da kažu i o njihovim manama pa molim vas to i prihvatimo.Učomo djecu i na nepravde koje će im se dešavati kako u sportu tako i u životu i od toga ne možemo pobjeći.Ali neka oni samo marljivo treniraju i rad će kad tad doći na naplatu to je sigurno.Budimo im oslonac i podrška i samo tako će uspjeti.Ima naravno da ima tatinih sinova koji moraju da igraju iz razno raznih razloga ali vjerujte to je kratkog daha,zato vjerujtae u svoju djecu i uspjet će!!!

... a treneri pametni koliko je ograda i rubnjaci udaljena od aut linije na pomoćnom terenu s travom, gdje svakodnevno treniraju tatina djeca..

Evo neki dan bila selekcija "94i"95 godišta,prvo u Osijeku a potom još finija u Pakracu.Skupilo se tu sve što valja iz Slavonije i Baranje.U Osijeku djeca su se trudila ginila na terenu da se dokažu ali nažalost neki su morali i otpasti.Nakraju trener pročitao one koji trebaju da idu dalje i mogu reći zasluženo,ali gle ćuda drugi dan se pojaviše i neki kojih uopće nije niti bilo na selekciji.To su valjda bogomdana djeca koje treneri i roditelji uče da mogu i bez muke do vrha.E to je prestrašno kako objasniti mom djetetu da je otpalo zbog takvih.Ma i to bi progutao da je mali kvalitet,ali ispod prosjeka to je ludilo.Ali tata od maloga je super sa trenerom, a uz to je i on trener u drugom klubu pa red je da se pomažu braća po struci.Ja ću tvog malog "pogurati" a ti ćeš moga i svi zadovoljni.E gospodo moja j**eš i vaše selekcije ako ne idu tamo samo prava i kvalitetna djeca što ne kažem da ih nije bilo,ali zašto morate ubaciti uvjek "bogomdane "

Grnja liječi svoje komplekse na drugoj djeci, iskočio iz opanaka u ...., ma šta trošiti riječi.
Svi zajedno bi skupili 6 razreda osnovne škole, samo ako se broje i veliki odmori....

kako vas nije sramota toliko lagati o nogometnoj školi osijek.škola je najboolja u hrvatskoj i zato neka pati koga smeta..........

haha...onaj lik ranije sto mi je reko uzmi motiku i suti je jako pametan.....da sam nes vrijedio igro bi negdje....haha...pa i igram za to ne pricaj gluposti.....

Draga braćo i sestre koji se javljaju povodom nepravdi da im djeca neigraju a treniraju, im puno onih koji nisu bas zbrojeni u glavi i zovu se "Bolesni roditelji",koji svoje propale ambicije pokušavaju dostići preko svoje djece.Naime, moje dijete igra u mlađim uzrastima NK Osijeka a da nism morao dati ni kune treneru, nije sto ja ne bi nego nemam jos i za to. To sto igra zaslužio je svojim radom i odricanjem kroz brojne treninge dok se druga djeca zabavljaju na razne druge načine.Zato ne dopuštam raznim "bolesnicima" da blate njegov RAD I NJEGOVU MUKU a mene slobodno moŽete zvati BIZNISMENOM ili SPONZORUŠOM, meni to godi osjećam se poznat i slavan. I za kraj: ne liječite svoje frustracije na djeci nego im budite potpora u svemu što ćine dobro za sebe.
PS
Ako čita onaj iz kontole pravopisa, neka mi oprosti nisma baš završio previše škola,a sad mi je žao jer mi je dijete moglo igrati i više.

moje djete trenira,ali nije baš među najboljima,ali ja sam sretan jer vidim koliko je sretan kad ga trener pozove na utakmicu.bitno mi je da ga maknem sa ulice,a ako nešto bude od njega bogu hvala,a ako ne opet dobro jer je stekao mnoge prijateljei postao je discipliniraniji i savjesniji.u školi je bolji i nemam nikakvih problema,sa trenerima sam izuzetno zadovoljan.

gdje ste sada bolesni roditelji'naši limači su na jakim turnirima ostvarili velike uspjehe,jer su na kraju svi završili na drugom mjestu,a to sigurno nebi mogli da u ekipi kako vi kažete igraju tatini sinovi.turniri su bili jaki,a navest ću samo neke zagreb,dinamo varteks,slaven belupo,cibalia,hajduk ,inter,kustošija,sarajevski željezničar,maribor i.t.d.

A u Vukovaru, pa Slovačkoj, i ćorava koka nađe zrno.....

u slovačkoj su naše dvije ekipe osvojili prva mjesta,jedna ekipa je bila treća,a jedna je izgubila u četvrtfinalu.što bi ti jadniče htio.vjerovatno si ljut što se tvoj sin nije uspio ugurati u autobus za slovačku.neznam zašto spominješ vukovar.mora da si pobrkao lončiće bolesniče.