|
Po prirodi posla dosta komuniciram sa nastavnicima, profesorima i budući da nisam u toj profesiji mislim da dosta objektivno mogu iznijeti što sam uočila kroz razgovore s njima.
Naša današnja djeca ne znaju osnove kulture (to sam i sama uočila), bahati su, agresivni i vulgarni te totalno nezainteresirani za bilo što. Ne govorim o svoj djeci, jer ima krasne djece. S druge strane pojavljuje se fenomen roditelja takve djece koji tvrde da su njihova djeca super, pametna, kulturna, koji negiraju stvarnost koju imaju u svom domu i koji, što je nejinteresantnije, iz nekog razloga brane takvu svoju djecu od cijelog svijeta. To su prepametni roditelji koji o svemu imaju svoje mišljenje, koji predmet određenog profesora bolje znaju od njega samog i koji si daju za pravo da ocjenjuju je li taj predmet potreban njihovom djetetu ili nije. Kao po nekom pravilu ti roditelji nikada NEMAJU VREMENA kada su roditeljski, dogovori i razgovori, ali kada negdje ozbiljno zaškripi onda ne uklanjaju uzrok već posljedicu. To znači da se žale na ocjene koje su realne, ali nisu njima po volji, a ne razgovaraju s djetetom kako bi ga naveli da malo više uči i da se potrudi. Kuda to vodi i kakvu generaciju odgajamo? Sutra će ta djeca morati preuzeti odgovornost za svoje postupke, a nitko ih tome ne uči. Morat će se nekada oko nečega potruditi, što ih također ne učimo. Ne uči ih to više ni škola, jer su se prosvjetari pomalo umorili od borbe sa učenicima, roditeljima pa i Ministarstvom koje uvijek, ama baš uvijek u nekakvim spornim situacijama ide na ruku učenicima.
|