Prva stvar koju bi dotična gospoda trebala proslijediti do svojih sivih stanica je ta da je vjerovatnost da će vlasnik platinaste kartice svratit do njihovog malog zabitnog kutka jednaka onoj da se ja sutra selim na Havaje (čast iznimkama). Aj vi sad zamislite Zdravka Mamića nad Marquezom ili Shakespearom, I don`t think so, njemu su rolexi na rivi ipak draži izbor....Studenti, ta s njihove strane toliko degradirana i da ne kažem omražena klijentela su upravo oni koji ih i održavaju na životu i koji su najvjerniji i najbrojniji potrošači u bookshpovima, što iz ljubavi prema knjizi, što iz puke nužde (jednom prosječnom studentu anglistike npr potrebno je toliko rječnika da iznos utrošen na to odgovara iznosu nekoliko mjesečnih plaća dotične gospode...pa vi izvolite birajte klijentelu... suit yourself). Ako smo mi spremni i zadnjih sto kn iz džepa izvući za kupnju dobre knjige što se vas tiče ˝možemo li mi to sebi priuštiti˝(doći ćemo i na objašnjenje za ovo)....mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je to pohvalno jer mogla sam ja tih sto kn utrošit i na kavu negdje u getu ( kad bolje razmislim možda bi to bilo i pametnije i definitivno manje stresno)... Svaki put kad prekoračim preko praga vaše trgovine jedna sijeda u mojim raaaaaaaanim dvadesetima polako klija, a nije da sam mali broj puta kročila preko toga praga. Prvo i prvo, tamošnji zaposlenici kao da nikad nisu čuli za osnove bontona i one famozne, nama laicima tako poznate izraze tipa dobar dan, doviđenja i hvala (čak su i Biba i Pucko to naučili daaaaaaaaaavnih godina, pa bi vi vrlo lako mogli svratiti ponovo do školskih klupa-daleko ste vi od razine djeteta prvog razreda, al nema problema, učenje je cjeloživotni proces, take your time, vrag odnio prišu što bi se reklo....). Ali razumijem ja vas, nije lako izgovorit ono h.v.a.l.a - uf umori se čovjek- to je ipak pet glasova.... No krenimo mi i na konktetne primjere: jedna moja kolegica, odlučna u namjeri da u algoritma ostavi četvrtinu prosječne plaće za kupnju History of English language and literature- ne nužne za studij književnosti (jer se većina nas služi kopijama, puuuuuuuno jeftinijom opcijom, ali ustrajna u želji da je nabavi što iz praktičnih razloga, što iz potrebe opće kulture, došla je do uvaženog prodavača i pitala ga (budući da knjige nije bilo trenutno u ponudi) jel bi ona to mogla naručiti (normalni dio njihove ponude), da bi je zatekao odgovor ˝jeste vi sigurni da si vi to možete priuštiti, što će vam to....˝. Pametnome dosta, mislim sramota, pitam ja vas jel vi sebi možete priuštiti gubitak tolikih klijenata- mene više ta vrata neće gledati-jedna lasta ne čini proljeće al sve se meni čini da se ovo ptetvara u jato... i za kraj preporuka svim ljubiteljima knjige u gradu Splitu- otvorio se super Profil u Jokera, čak im je i ponuda bolja, da ne govorim o ljubaznosti osoblja- oni su čini se zavirili u Klaića i Anića i saznali za postojanje izraza dobar dan i dođite nam opet u hrv jeziku. Vama hoću doći opet, čak i kavu nudite (eto knjiga i geto u jednom, kud ćeš bolje). Do viđenja u Profila!

Komentari (8)

RSS feed Comments