a kako bi provela edukaciju?
vecina ljudi u hrvatskoj ne prihvaca cinjenicu da je ovisnost bolest i da je prisutna i svakim danom sve prisutnija. osim sto ne prihvacaju tu cinjenicu, odbacuju ovisnike i izruguju im se i gledaju ih s visine i s gadjenjem.
prvo treba promijeniti mentalitet ljudi, sto je tesko izvedivo jer je vecina ljudi ogranicena u lijepoj nasoj...

da se nekim cudom organizira neki seminar o ovisnostima, ne bi bilo ni 50 osoba prisutno.

mozda potcjenjujem.....a mozda i precjenjujem....

Ja si sve nekako mislim da nikakva edukacija ne moze tu pomoci. Sve dok je bomboncic jeftiniji od jedne velike pive (a uz to i traje cijelu noc) ne znam sto bi se moglo promijeniti.
Roditeljima mi je nekako glupo nametati price o drogiranju njihove djece. Oni razboriti vide sto se desava. Oni nerazboriti niti nece. Jedino ce zabrinuti roditelji pubertetlija biti jos vise paranoicni dok im se dijete malo cudno ponasa.

Moje misljenje je da bi trebalo uvesti jedan otvoreniji pogled prema svemu tome u skolama. Za sad su to tabu teme o kojima jedino sto se zna je da ubijaju.
Kazu 'jedan E i vise nikad neces biti isti' (to vidjeh na nekoj reklami). Istina? Bas nikakva. Samo sto ce sva ona djeca koja ne zele zivjeti svoj zivot pokusati na taj nacin rjesiti probleme.
S druge strane, mogu djeci otvoriti oci - pokazati im kako na partyu nekome izlazi pjena na usta (vidjeh vlastitim ocima) ili pokazati neugodnosti koje slijede dan nakon. To je vec nesto sto ce senaestogodisnjake odvuci od droge. A ne price kako ce im to zauvijek promijeniti (u njihovim glavama vec ionako sjeban) zivot.

Tužibabice ja sam roditelj i mislim da postoji način da se organizira edukacija. Kao prvo na roditeljskim sastancima NIKADA nisam čula ništa na tu temu. Nitko nam nije ponudio osnovno objašnjenje što, kako, kada.
Možda na ciljanim sastancima ne bi bilo puno roditelja, ali to ne znači da ne trebamo pokušati napraviti nešto da razbijemo predrasude. Sama kažeš da se na ovisnike gleda kao na kužne bolesnike, a to je zato što neznanje plaši čovjeka. Vidiš ja bih, naprimjer dovela nekog od bivših ovisnika u školu da djeci govori o tome (kao što smo nekada imali susrete sa književnicima). Neka postavljaju pitanja i neka se o tome govori. Treba im životno prikazati POSLJEDICE njihovog nerazmišljanja (kao što je rekao Korry),organizirati prikazivanje kvalitetno snimljenih filmova i sl.
Načina uvijek ima samo treba biti volje.

Vjerojatno niste dobro obaviješteni - ne znam gdje vaša djeca pohađaju školu, ali u školi u kojoj sam uposlena i razrednica sam osmašima, već više godina imamo organiziranu edukaciju za učenike i roditelje, i to upravo u suradnji s Centrom za prevenciju i liječenje bolesti ovisnosti iz Osijeka.

Konkretno, za učenike "mog" sadašnjeg razreda doktorica Kribl sa svojim je timom prošle godine prvo održala vrlo informativno i korisno predavanje za roditelje i nastavnike/razrednike s ciljem obučavanja za prevenciju i rano prepoznavanje simptoma konzumiranja različitih narkotika, kao i alkoholnih pića kod djece i mladih.

Predavanje je popraćeno PowerPoint prezentacijom, s velikim brojem eksplicitnih fotografija, uz stručno ali i pojednostavljeno tumačenje mogućih posljedica za zdravlje i budući život konzumenta. Roditelji i mi, prosvjetni djelatnici, mogli smo tako upoznati (na fotografijama) različite vrste i oblike narkotika, kako bismo ih naučili prepoznati. Također smo vidjeli fotografije oštećenja organa koji zakazuju pri zloporabi droga, nikotina i alkohola, dakle zorno smo upoznali posljedice koje pritom nastaju. Nakon predavanja, Dr. Kribl i ostali članovi njezina tima odgovarali su na upite zainteresiranih roditelja i nastavnika. Podijelili su nam i informativne letke i brošure uz telefonske brojeve i adrese na koje se možemo obratiti u slučaju potrebe.

Slično predavanje, ali prilagođeno uzrastu i interesu adolescenata, održano je u drugom terminu i za učenike tadašnjih sedmih razreda, uz nazočnost razrednika i školskog stručnog tima (ravnatelj, pedagog, psiholog, defektolozi). Neprocjenjivo je iskustvo bilo gledati reakcije na licima djece kada su vidjeli i čuli informacije koje su im naši predavači prenijeli. Nakon odslušanoga predavanja učenici su postavljali pitanja, vrlo zrelo i odgovorno sudjelujući u razgovoru o temi. Također su međusobno komentirali zapanjujuće činjenice i nove informacije koje su doznali.

Ove je godine tim dr. Kribl ponovno posjetio naš razredni odjel. Ovoga je puta održana interaktivna radionica na temu preuzimanja osobne odgovornosti, za svaki odjel osmih razreda zasebno. Učenici su sudjelovali u nizu aktivnosti koje su upućivale na odgovoran stav prema konzumiranju alkohola, nikotina i narkotika, te stupanju u spolne odnose. Na sljedećem satu razrednoga odjela nastavila sam razgovor s učenicima - bili su vrlo zadovoljni održanom radionicom i smatraju da su puno naučili i dobili ovakvim načinom informiranja.

U našoj se školi ovakvi ciklusi (predavanje za sedmaše, radionica za osmaše) ponavljaju svake godine, i svi smo vrlo zadovoljni ovakvom suradnjom s Centrom. Naravno, odgovoran razrednik puno postiže i samoobrazovanjem - čitajući stručnu literaturu i koristeći Internet, i to primjenjujući na satima razrednoga odjela s učenicima, kao i s roditeljima na roditeljskim sastancima i individualnim razgovorima.

Vjerujem da se i u školi koju pohađaju vaša djeca može organizirati takva vrsta suradnje, uz malo volje i angažiranja stručnih suradnika škole. Hoće li i koliko
takvo predavanje/ radionica/ seminar/ diskusija... utjecati na stav djece i roditelja, ne ovisi, naravno, samo o predavaču. Ipak, predstavlja izvrstan prvi korak k prevenciji zloporabe navedenih sredstava.

luco, sto se tice razgovora s ovisnicima, to bas i nije najbolje rjesenje jer predstavlja sliku da se je neki odredjeni postotak "izvukao" iz ovisnosti u sto djeca vrlo lako povjeruju.

ne znam jeste li citali knjigu "mi djeca s kolodvora zoo". radi se o jednoj narkomanki koja je u vrijeme izdavanja knjige bila "cista". poslije te knjige mi je doslo da se pocnem drogirati! taj narkomanski zivot je predstavljen kao idila. svi su bili "sretni, bez problema, zabavljali se, uzivali....", i skoro svi su se izvukli (par godina nakon izdavanja knjige svi su se predozirali).

moj rodjak je bio ovisnik o heroinu 5,5 godina. sada je "cist" vec neke 3 godine. svjestan je da mu u zivotu nece "cvjetati ruze" i da ce se uvijek morati boriti 10 puta jace za ono sto mu pripada od nekog tko nije lijeceni narkoman. unatoc svemu kroz sto je prosao, i kroz sto prolazi, on jos uvijek ne shvaca da je bio "jednom nogom u grobu" i da je droga zlo te da ga je neko cudo spasilo (za sada). vecina narkomana, nakon sto se skinu, shvacaju da droga nije dobra, ali nisu svjesni koliko je losa i stetna, i nikad nece reci potpunu istinu o narkomanskom zivotu, tako da razgovor s lijecenim narkomanima tesko moze imati pozitivan ucinak.

analizo, moram komentirati dio gdje si napisala da djeca u osnovnoj zrelo i odgovorno pristupaju temi ovisnosti.
to je samo ono sto oni pokazuju. vecina njih drogu uopce ne dozivljava kao opasnost.
imam 20 godina, 2. god faksa, da ne ispadne da potcjenjujem ili precjenjujem djecu.
cak ni u 4. razredu gimnazije (u mom razredu) nije se pristupalo ozbiljno i odgovorno temama ovisnosti i spolnih odnosa.
sto se ovisnosti tice, na to su gledali s poluprijezirom, a 50% ih je redovito konzumiralo marihuanu, dok je od tih 50% njih pola probalo i redovno konzumiralo "teze" narkotike. alkohol je obaveza kad se izadje vikendom, od 8. razreda pa do ne znam kada. jos uvijek nisu prestali s opijanjima.
sto se tice seksa i ginekologa i kontracepcije, stav svih cura u mom razredu je bio nazadan i da smo u 15. stoljecu.
"kod ginekologa se ide samo kad si trudna"
"necu piti antibaby pilule jer se od toga deblja a on nece kondom pa idemo na srecu"
najbolje izjave vezane za seks su mi bile ove
"cura koja pristane na seks duzi od pola sata je kurva"
"cura koja uziva u seksu je kurva"
"cura ne smije reci ne"
"2-3 puta tjedno mu dam, pa sam onda na miru"
i hrpa drugih....
cure stare 18-19 godina na kraju 4. razreda gimnazije imaju takve "pametne" stavove koje naravno nisu nikad iznosile na satu razrednika ili necemu slicnome
najgore je sto one vjeruju u to i pridrzavaju se tih notornih gluposti

sto mislite, kakve stavove imaju djeca u osnovnoj skoli?
ne samo o seksu, vec i o ostalim problemima danasnjice

zasto mi uvijek mislimo da netko drugi treba napraviti nas posao ? kako to roditelji govore 'nitko nam nije nista rekao, nitko nije organizirao nista ... bla bla bla' ... pa dajte se sami zainteresirajte i obrazujte.

kako prepoznati simptome ? pa prepun je internet uputa. Imate telefone, udruge, lijecene ovisnike ... okrenite neki broj, informirajte se.

ja sam kupio psa, kupio 3 knjige, narucio s amazona ono sto nije bilo ovdje, uclanio se u 5 foruma ... pa mislim da imam dijete da bi bio i zainteresiraniji.

Analizo, Vaša škola je hvale vrijedna, ali budući da surađujem sa profesorima na svom poslu znam sigurno da je ovakav pristup više izuzetak nego pravilo.
Što se tiče roditelja i samoeduciranja...
Ingo, vrlo je lako zaboraviti kakvih sve ljudi ima u ovoj našoj Hrvatskoj, ako nisi u toj kategoriji ljudi. Ima ljudi kojima je WC nepoznanica, a ne internet, socijalnih slučajeva kojima je dosta života i čija djeca sama odrastaju pa ta djeca ne moraju još dodatno biti kažnjena. Čekati na neku samoorganizaciju roditelja je iluzija.

Čuj, ne želiš doći u Dardu vidjeti drogiranje i to maloljetnih(13-18god)...

treba u svakom slucaju organizirati predavanja ali smatram da slike "spaljenog" mozga nikad neće na nekoga utjecati hoće li se drogirati ili ne... isto tako ni ona katranska pluća nikad nisu uznemirili niti jednog pušača.. ja imam 18 godina, i iz prve ruke znam da niti jedno predavanje o štetnosti alkohola/droge/cigareta NIKADA nije utjecalo na konzumente istih (i to još od 7. razreda osnovne) a oni koji se ne žele drogirati ionako neće.. vjerojatno je stvar u odgoju,u pronalasku slobodnog vremena roditelja kako bi ga mogli provesti sa svojim djetetom..

dakle, mišljenja sam da nikakva edukacija baš ne pomaže, da se želim drogirati drogirala bi se i uz činjenicu da "svakim udisajem ljepila ubijam 5000 stanica koje se nikad neće regenrirati".. i to je to..

eo čitam i ne mogu, a da ne prokomentiram...iz prve ruke znam kako je to biti ovisnik o heroinu...hvala Bogu prošlo je...naravno za čitav život ostaje borba, al ne damo se... "tuzibabica" je napisao/la da mnogi kad se skinu znaju da droga nije "dobra" ali da ne znaju koliko je loša i štetna...vjeruj mi znaju...čemu bi se onda skidali da ne znaju...i pišenje isto nije "dobro",al ipak većina puši...
ova ustanova za liječenje boleti ovisnosti niš koristi...kao skidaju te sa heroina, a kljukaju te heptanonima što je btw još veće zlo...
I vjerujte nitko ovisnicima ne može pomoć ako oni ne shvate da tako dalje ne mogu...

Ne pravim se prepametna, jer neke stvari u životu ne možemo znati dok ih ne prođemo. Vjerujem da je preteško skinuti se sa heroina pa se opet vraćamo na ono da je potrebno da ja kao roditelj znam prepoznati simptome prvih ovisničkih koraka (dok je još u pitanju laka droga) da spriječim kasniju agoniju i obitelji i samog djeteta.
Nekada vidiš da se dijete mijenja, ali ne znaš je li to pubertet ili nešto ozbiljnije. Meni je neke stvari objasnio moj sin (kliničku sliku ovisnika i kako prepoznati o kojoj se drogi radi), kako bih bila spremna u slučaju da mi kći zaluta u te vode.

goste, ja sam to tvrdila na osnovu 2 ovisnika koja poznajem. moj rodjak koji je bio 5,5 godina na heroinu i koji jos uvijek nije rekao da je to bilo odvratno razdoblje u njegovom zivotu, vec da je bilo "onako", mada je radio kojesta da bi dosao do droge... i drugi je jedan decko koji je bio oko godinu dana na igli, koji se je 5 puta skidao (sto ja znam) i koji nije svjestan da je on kriv za svoju ovisnost, jer su ga "prijatelji" natjerali...

tužibabice nisam gost...zaboravih se logirat
taj tvoj rođak niti ne mora reć da mu je bilo odvratno...najvjerovatnije ga je sram što je sve činio...dovoljno je da on zna da je bilo odvratno...a vjeruj mi zna...
ili postoji mogućnost da nije sasvim odlučio prestati s tim sranjem i ne gleda na to kao na nešto loše...mislim sorry ako sam ovo zadnje pregrubo rekla...ali ja samo govorim iz iskustva...a ovaj drugi krivi druge zato šta je to najlakše...nitko nikog ne može "natjerat" da radi ono što neće...naravno...to su priče za malu djecu...
isto tako ako je neko na lakim drogama (svi znamo koje su to) ne mora nužno postati ovisnik o horsu...sve je stvar kakva je tko osoba...ako je netko slaba osoba inače onda postoji velika mogućnost da završi na horsu...
eto da ne pametujem previše toliko...za sad...

NEMATE VI NI POJMA KOLIKO JE LJUDI USTVARI NA HEROINU,CIJELI GRAD,DA NE NABRAJAM POJEDINAČNO,UPOZNAT SAM SA SVIMA JER SAM I SAM BIO U TOME 10.GOD.I ZALOSNO STO VAM MORAM REĆ ZNAM SVE VISE KLINACA-JE UPRAVO NA ZUTOM.16-18 GOD DRAGI MOJI. A STO SE TICE SKIDANJA COVJEK CE SE OTIC SKIDAT KAD JE ILI TO ILI METAK U ČELO.A KASNIJE TE DRZI SAMO VOLJA I NERAZMISLJANJE O TOME,A I TO JE SLABO.JER TO JE PREVELIKA ŽELJA.ZAMISLITE ŽELJU ZA HRANOM KAD STE GLADNI DA BI POJELI AMA BAS SVE ,E TO JE NULA SA USPOREDBOM SA ŽELJOM ZA HEROINOM,KADA JE KRIZA.E PA SI VI RAZMISLITE STO JE TO. I POGLEDAJTE SI MALO BOLJE DJECU,DJECU BEZ ZJENICA.RESPECT

Čitam postove na tužibabi neko vrijeme i zaista ima nekoliko na koje ne mogu odoljeti da ne stavim komentar. Tema o ovisnicima me uvijek zaintrigira, no najčešće ljudi ne dijele moje mišljenje i smatraju ga radikalnim i nehumanim. Naime, uvijek ista stvar - edukacija, prevencija, pomoć, liječenje...Mislim da svi mi znamo što je droga i koje su posljedice uzimanja iste. Isto tako to znaju i naši klinci, ali danas je bitno da si cool. U moje vrijeme (ha, ha - imam 29. god.), narkomani su bili otpad društva, osobe od kojih su normalni ljudi zazirali, a danas su cool baš oni koji se drogiraju, kradu, ubijaju - bitno je da su opaki i da imaju love. Osim toga, tu su razne Britney, Kate...i ostale neškolovane, uglavnom netalentirane budale za kojima "luduje" ostali svijet i baca svoje novce na taj drogirani šljam. Tko su oni uopće? Po čemu su posebni? Retuširani, drogirani, problematični...Zašto ljudi tu lovu koju plaćaju budalama da se slikaju, glupanima da šutaju loptu (npr. nekoliko miliona za nogometaša?!?)i slično ne iskoriste za neko opće dobro, a bilo bi je...No, ono što me stvarno frustrira je: kad se neki narkoman uspije izliječiti cijelo društvo mu pjeva hvalospjeve i diže spomenike, imaju privilegije pri HZZ-u itd., u stilu - svaka čast, wow!!!, a ja se pitam zašto ne hvale normalne ljude koji nisu nikoga zajebavali proteklih godina (dok se ovaj drogirao), koji su radili, mučili se, a svima su nebitni. Zašto je važnije što je neki drogirani govnar postao nedrogirani govnar kojem su uvijek krivi roditelji, društvo...samo ne on sam, nego netko tko se bori i ne okrivljuje druge što ga život nije mazio. Ispričavam se ako je komentar dosadan i predug, no ću vidjeti po vašim komenarima, ako ih bude. Pozz

To ti je tako u životu.
Prapočeci su već u Bibliji...sjeti se priče o izgubljenom sinu :Spiskao lovu, spao na niske grane, a kada se vratio dočekali ga sa fanfarama, a onom drugom sinu koji je cijeli život vrijedno radio i nije pravio probleme - ništa.
Gledaj na to ovako: NISMO SVI ISTO SAZDANI, netko više izdrži, ima jači karakter, mudriji je, dok drugi uleti u glupost (npr. drogu) i daj bože da se izvuče.

droga je gadna stvar, kuga ovog doba, nekog zgrabi a nekoga ne. nema garantirane prevencije. moj sin je bio u tome i izasao. sada je ok, ali trebalo je puno vremena i truda. nekada su harale bolestine, a danas ovo. uvijek ima nekog zla, kao da je to konstanta, samo mijena oblik. sto raditi? pa, boriti se protiv toga i ne ocikivati da ce to jednostavno uskoro nestati s lica zemlje. mozda jednog dana, ali doci ce nesto drugo... a u medjuvremenu? dajmo si truda u suzbijanju toga zla. oni koji imaju djecu koji su u tome, drzite se, ako na tome ne radite, nece samo od sebe proci. a oni koji sumnjaju... testirajte djecu, meni nije bilo lako to traziti i uciniti, i ponovovi svako malo bez najave... ima puno ljubavi u takvim postupcima. pozdrav.

Čitam sve ove vaše postove i na neke imam pozitivne reakcije na neke negativne.. Imam 28 godina, radim u dobroj firmi, završila sam faks, upravo završavam magisterij i bila sam 5 godina ovisna o heroinu. Skinula sam se uz pomoć svoje vlastite volje i želje, te pomoći mame i još jedne, meni jako drage osobe. Ako mislite da je lako, nije, skorz je zajebano i prati te cijeli život. Jer ostala je jedan stvar kod mene: Hepatitis C. A to znači da ću cijeli život, svakom potencijalnom partneru, morati objasniti što sam i tko sam bila i kakvu bolest imam. Neki ljudi to shvaćaju, neki ne. A zbog ovih potonjih izgubiš volju za bilo čime i misliš da ti je najlakše biti sam. Uz sve ostale životne stresove, bivši ovisnik troši svoju energiju na još jednu stvar - svakodnevno borbu sam sa sobom da bi ostao čist. Sada sam čista više od 3 i pol godine i svaki dan vodim istu borbu. Nikoga ne okrivljujem za to u što sam upala. Kriva sam sama, znala sam što je to, ali nisam mislila da je tako zajebano, bila sam sigurna da ću moći prestati kad hoću. Eeee, gadnog li zajeba. Živjela sam samo s mamom, kojoj sam ja cijeli svijet, kao i ona meni i iako me normalno viđala svaki dan i žena nije glupa nije shvatila težinu problema dok me nije našla kako spavam u wc-u sa iglom u ruci. Imali smo i mi u srednjoj školi prezentaciju o štetnosti drogs, alkohola, duhana i svega toga, ali ja sam tada već pušila marihuanu. Ne spadam u klasični klišej ovisnika, jer u svoj svojoj ovisnosti završila sam fakultet i tome se ne mogu načuditi svi psiholozi i psihijatri, uključujući doktoricu Kribl. Pozdravljam sve oblike pokušaja prevencije, ali to ne mora značiti ništa. Neki ljudi imaju genetsku predispoziciju da postanu ovisnici, neki upadnu u krivu društvo, a neki zbog nesređenih odnosa u obitelji posežu za drogom. Ljudi moraju shvatiti da je ovisnost bolest kao i svaka druga, da se može liječiti i izliječiti, samo je potrebna jaka volja i pomoć najbližih, jer najgori su roditelji koji smatraju "da se to njima ne može dogoditi". Droga se može dogoditi svakome, i najbogatijem i najsiromašnijem, najglupljem i najpametnijem.
Netko je naveo da liječeni ovisnici imaju privilegije pri HZZO-u. Nije istina, nikakve privilegije nemamo nigdje. Sve pokušavamo sakriti i zaboraviti, kako nas okolina ne bi gledala "onako", kako bi mogli dobiti posao, jer naše društvo još nije došlo do toga da tretira (iz)liječene ovisnike kao normalne pripadnike društva, jednake onima koji nikada nisu probali nikakvu drogu. U mojoj firmi nitko ne zna moju prošlost i na svakom koraku se trudim da se ista ne sazna, jer najgore što ovisniku možete napraviti je stigmatizirati ga do kraja života i uvijek ga nazivati ovisnikom.. To će ga samo odvesti u još veće probleme. Prihvatite izlječene narkomane kao normalne članove društva, kao što biste prihvatili nekoga tko je pobijedio rak ili neku drugu opaku bolest. Svi smo mi isti, samo neki imaju više a neki manje problema.