moja teta (65 godina) ima teško bolesnog sina (40 i koja godina).on je psihički bolestan čovjek.ta njegova agonija traje već nekih 10-ak godina.da stvar bude još gora,osim šta je psihički nestabilan još se i propio tako da je i teški pijanac.svakih par dana trpi njegove nepodopštine vrijeđanja i pljuvanja kad se napije,svako malo joj od birtijaša netko pokuca na vrata da joj naplati dug koji je njezin sin napravio u nekoj birtiji (mislim sramota i za takve vrste ljudi da iskorištavaju bolesne ljude za novac kako bi na njima zaradili),svaki dan se sama sa sobom bori kako da pomogne svom sinu kojem je pomoć i te kako potrebna,ali pomoć koja mu je potrebna ona mu je ne može pružit.potrebne ljekove koji bi trebao piti za poboljšanje svog stanja on ne pije iz razloga što ih jednostavno ne želi piti.u svakom slućaju situacija je kritična.

moja teta je pomoć tražila svugdje i svagdje jer ipak je ona vec žna u godinama i više se ne može nositi sa njim i njegovim stanjem,i gdje god je tražila pomoć naišla je na zatvorena vrata.
svako malo kad bi njezin sin počeo histerično vrištati i kad bi mu se izobličila faca usred totalnog pomračenja uma u kojem je stanju napraviti stvari opasne po svoj život i po život drugih osoba samo bi došla policija,malo ga smirila,pozvali bi hitnu i završio bi na psihičkom odjelu bolnice Vrapče par dana.tamo bi ga tih par dana nakljukali tabletama di bi prividno počeo normalnije izgledati i onda bi ga pustili doma,i tako se radio taj začarani krug stalno ispočetka i ispočetka,pomoći nije bilo.
pošto je to njegovo stanje postalo već toliko kritično da se više nikako ne može kontrolirati,moja teta je odlučila pomoć potražiti od Centra za socijalnu skrb Zagreb u Zagrebačkom kvart Dubrava kako bi joj oni pomogli smjestit sina u neku zdravstvenu ustanovu gdje bi i ostao jer je vidljivo da njemu na žalost više nema pomoći u ovom svijetu.tamo su joj rekli da prvo oni moraju doć i izvidjet situaciju i da oni moraju procjenit koliko je on opasan i da li ima potrebe smjestit ga u nekakvu takvu ustanovu.to je bilo prije 3 mjeseca,oni još nisu došli.
situacija je postala užasno kritična,postao je jako nasilan i opasan po tuđi život više nego ikad prije ali njih jednostavno boli ona stvar.i onda kad se dogodi neka tragedija kao ona u Puli gdje je psihički bolesnik u napadu ubio peteročlanu svoju obitelj socijalna skrb samo se obrani odgovorom kako su u tom trenu malo zakazali i kako su u strašnoj guži i da to nisu mogli predvidjeti i spriječiti,ali važno da zato kad ih se na vrijeme zove da pomognu oni te na finjaka odjebu.šta čovjek treba napravit i poduzet da socijalci bar malo mrdnu svoje dupe i pomognu??a recimo da je riječ o ostavljanju imetka (kuće,sve imovine) u zamjenu za skrb tu bi odma letili i grabali se tko će prije.mislim sramota za našu državu da postoji Centar za socijalnu skrb kad od nje nema nikakve pomoći kad je potrebna.

i sad ja vas pitam,šta u ovakvoj situaciji napraviti,?kako pomoći?di potražiti pomoć?

pomozite…..da možemo pomoći drugima….

hvala

Komentari (4)

RSS feed Comments