|
I mi trgovci smo ljudi.. :( |
|
|
|
|
Osječko-Baranjska -
Osijek
|
|
Ana
|
|
Subota, 19 Siječanj 2008 |
|
Ako mislite da je najgora stvar kad već izmorenom trgovcu na kraju tjedna upadnete u (doslovno) 3 min. do zatvaranja, onda se varate. Ali ako na to uopće i pomislite, svaka čast, jedan ste od rijetkih. Svi smo postali svjesni toga da je današnje društvo, unatoč jadnom stanju u državi, postalo potrošačko. Samo da se kupuje, da se troši, pokazuje, ulazi u minus, dižu krediti.. Ali mene osobno nije briga za to, ne smeta mi. Pa bankrotirajte zato što ste si kupili auto koji si realno ne možete priuštiti! Meni smeta kada mi u radnju uđe 2 ljudi koji za sobom doslovno vuku šestero jadne djece koji plaču, čupaju mamu za kosu i vrište da žele van! Mene ne zanimaju vaše isprike kako su "inače tako divni i mirni, a sad ko da je vrag ušao u njih"! Halooooooo???? Malom nije zanimljivo kad ga vučeš cijeli je..ni dan po trgovinama, umoran je, vjerojatno i gladan, dosadno mu je, pa vrišti! Vrištala bih i ja da sam dijete takvog roditelja. Ljudi, imajte malo poštovanja prema trgovcima. Ako niste znali, i mi smo ljudi. Ako se ljubazno smiješkamo kad po 28. put zaobilazimo malo, uplakano i već promuklo dijete, ne znači da nam ne smeta. Treba nam posao. I nemojte nas silovati time što ih još dovodite 3 min. prije zatvaranja. Molim vas, iskreno. I mi imamo život. I ponekad smo umorni, nećete vjerovati.. Nije zgodno raditi 12-15h u komadu (bez pauze), pa nam uđete nakon 8h ako smo zaboravili zatvoriti radnju. Još je nezgodnije kad nam prijetite (zbog toga što smo vam rekli da radimo do 20h) da nećemo nigdje naći posao. I nije nikome zanimljiva rečenica "Znaš li ti, mala, tko sam ja??" S oproštenjem, jebe mi se. Nakon 12h na nogama neznam ni tko sam ja. I hvala ono malo ljudima koji nas ne tretiraju kao životinje.
|