svijet je okrutan
uvijek ima takih i uvjek će ih biti

Eto baš tako moram reći. Kao što je malo bisera u školjkama, tako je malo pravih prijatelja.
Čini mi se da danas stvarno vrlo često ljude vode interesi, da su mnogi zamijenili prave vrijednosti tričarijama, ali
uvijek će biti ljudi (koje neka kategorija ljudi zove budalama),koji će i nakon stotog razočaranja ostati dosljedni sebi, pošteni, dobri, odani prijatelji.
Takve ljude trebaš prepoznati, čuvati i držati kao malo vode na dlanu.

Prijatelj je neprocjenjiv a odnos s njim mora biti beskompromisni savez ljubavi, poštivanja i uzajamne podrške.
Često je bitniji od rodbine jer njega si birala a rodbinu zaradila rođenjem.
Ne traži ga jer on će pronaći tebe.
Postoji izreka "Ne broji prijatelje već one koji tebe smatraju prijateljem".
Griješiš. I danas kao i u bilo koje vrijeme povjesti čovjećanstva ima velikih ljudi, ljudi koji nisu pobrkali
prioritete životnih vrijednosti, ljudi koje i tuđa sreća čini sretnima, ljudi kojima ponos i savjest nisu na prodaju.
Takvih ljudi nema puno ali ako u tebi prepoznaju slične vrijednosti sigurno ćete sa sresti, upoznati i sprijateljiti.
Zato uvijek polazi od sebe i budi sigurna da sve što tebe čini sretnim, tužnim, povređenim ili ponosnim čini i druge.

...imati pravog prijatelja. Danas se dosta toga odnosi na pomodarstvo. Od religije i politike do obitelji i unikatnih stavova.

Danas je moderno biti vrlo liberalan i još uz to i ateist. Jer to je napredak, a sve ostalo je nazadno. Kada kažeš da ideš u Crkvu i pobornik si desnice, onda si primitivac ili seljak. Ovisno o kontekstu u koji te stave.

Ja imam jako puno poznanika, ali samo par prijatelja. I to one koji me poštuju radi mojeg stava, mišljenja i uvjerenja. Ako kažem da vjerujem u Boga i idem redovito u Crkvu, želim da to moji prijatelji i poštuju.

Danas je teško vrijeme...

Dragi moji vidim da među nama ima još ljudi koji gledaju na svijet i ljude oko sebe pozitivno i to me raduje.Nije u pitanju da nemam prijatelja nego gledam svijet oko sebe i razmišljam o tome kako ima vrlo malo ljudi koji cijene čovjeka kao takvog,a ne da ga dijele po tome ima li materijalnih dobara, ide li u crkvu ,kako kaže Smeće,imaju li bilo kakvu korist od tebe.Nitko ne traži u ljudima ono pozitivno pa se ponekad zapitam kojim mi to putem idemo?
Ili kuda idu divlje svinje?Neznam što mi je sva sam neka pekmezava.Grozno.No sad mi je lakše.Hvala dragi moji!

Draga Vesna,
kako gore rekoh-Zato smo tu da jedni drugima podignemo moral(između ostalog i onda) kada postanemo pekmezavi.
Uvijek, uvijek, uvijek biraj pozitivan stav, jer je to lijek za dušu!
Naravno nekada nam ne uspijeva, ali bitno je da pokušavamo!

Nadam se da da će ti se svidjeti.
Kada se vrata sreće zatvore, otvore se druga, ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata da ne primjećujemo ona koja su nam se otvorila.
Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojima možete sjediti cijelu većer ne progovorivši ni riječi, a kada odlazite osjećate se kao da je to bio najbolji razgovor u životu.
Ne idite za izgledom; može zavarati.
Ne idite za bogatstvom; može nestati.
Idite za onim tko vas čini radosnim jer potreban je samo
jedan osmjeh da uljepša loš dan.
U životu postoje trenuci kad vam netko toliko nedostaje, da ga poželite izvući iz snova i zagrliti u stvarnosti.
Imajte dovoljno sreće da budete nježni, dovoljno izazova da
budete jaki, dovoljno tuge da budete suosječajni i dovoljno
nade da budete sretni.
Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,
već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju.
Kada ste se rodili plakali ste a svi oko vas su se smješili.
Živite tako da kad umrete vi budete nasmješeni, a da svi oko vas plaču.

Ovo je prekrasno.Sad bih Vas sa zahvalnošću zagrlila da ste pored mene.Svi Vi ste me izvukli iz užasnog raspoloženja.Vjerojatno pretpostavljate da me strašno povrijedila osoba koju sam doživljavala drugačije nego što se pokazala.Izgleda da čovjek mora i to u životu proći.Zato sam se odmah morala tužakati ovdje i sreća da sam to napravila jer nebih drugačije ni znala da postoje nesebični ljudi kao Vi koji nastoje uskočiti kada osjete da nekome treba ,kao u mom slučaju, utjeha i moralna podrška.Hvala Vam pravi ste!Neću Vas više gnjaviti.Pozdrav!

Bravo.Utjeha od nepoznati ljudi , to ti tako puno znači.Ma , o čem ti pričaš.

Nekad jedna lijepa riječ od nepoznatih osoba može spasiti život, a ne samo uljepšati dan.

Drago mi je što ovdje ima ljudi koji će napisati i pokoju riječ utjehe, bez obzira što se ne znamo.

Dogodi se da nešto držimo u sebi, jer bi naša tuga pogodila nekoga tko nam je jako drag i kome smo mi jako dragi. Naiđeš na poznanika i istreseš mu (ničim izazvan) svoju tugu. Tebi lakše, osoba kojoj si se povjerila bila je samo slušatelj bez predubokih emocija vezanih za tvoj problem...

Da dragi gostu, znači, jer sam se ja tim ljudima obratila eto upravo zbog takvih kao što si ti( bezosjećajnih)i tebi sličnih kojima sam vjerovala pa su me razočarali.Jednostavno mi je bilo potrebno ovo da mi vrati vjeru u ljude.Potpuno nepoznate osobe su mi pružile podršku i pokazale su se ispravnim osobama.Nije im bilo teško napisati par rječi podrške.No nismo svi isti i to je u redu jer bi svijet bio dosadan kada bismo svi bili na isti kalup.Uživaj.

Više ne sanjam o tome da mjenjam svijet, možda sam pre star
ili mi slabi životna iskra, ali sam se nakon rata zavjetovao da u svom preostalom životu uvjek pronađem snage i vremena pomoći onom kome je pomoć potrebna.
Nekad ne uspijem, ali se uvijek trudim.
Dragi gostu životno iskustvo me nažalost naučilo da je uvijek daleko lakše nekom nauditi nego pomoći.
Isto kao i Vesni događalo mi se da dobijem podršku od nepoznatih ljudi i znam koliko mi je značila i pogurala me naprijed.
Zato ako ne osjećaš potrebu nekoga podržati i pomoći mu
bar mu nemoj podmetati nogu.

A što bi rekli da vas prijateljica koju zaposlite jer nema od čega živjeti i jer vam je žao tuži kad joj date sporazumni otkaz naravno bez papira jer vam je ipak najbolja prijateljica pa vas to košta oko 50 000 kuna koje nemate...
I lijepo sam to morala platiti i skoro propala ali to nije bitno... Pitala sam se tada zašto je tako jeftino prodala prijateljstvo za koje bi stavila ruku u vatru...
Preživjela sam, ali moram reći da sam jako razočarana u ljude.

Sami ste rekli što bih i ja rekao; "Jeftino je prodala prijateljicu", Vi ste skoro propali, ali na svu sreću uspjeli ste nakon pada ustati.
Razumijem koliko ste razočarani i koliko Vas je unazadila
ta osoba ali moje mišljenje je da izgubiti pravog prijatelja
ne vrijedi nikakvog novca. Možda sad zvučim patetično i ofucano ali prijateljstvo se ne prodaje jer nema cijenu i
zbog toga je rjetkost.
Za Vašu nadam se bivšu prijateljicu mogu samo reći da je jadna a i tako će proći u životu.
Izdaja se uvijek naplati i sigurno će joj prisjesti svaka lipa od tih 50 000 kuna.
Vama želim svu sreću i dovoljno snage da otkrijete pravog
prijatelja jer ova Vam sigurno nije bila.

Da, bivša je prijateljica i sad kad se sretnemo ni ne pogledamo se a dijelile smo tajne, probleme...od prvog osnovne.
A još je žalosnije što je ona dobila 16 tisuća kuna, a ostalo odvjetnici i država.
Ima jedna dobra pjesma: "Izdali me, izdali svi..."
Nije ona jedina poslije tog događaja još i razvod braka i to strašan ali još se ne dam...

Kao što vidiš i ja sam bila u sličnoj situaciji(naglasak na bila) no zahvaljujući ovim ljudima sam shvatila neke stvari koje ćeš i ti ako si pročitala prethodne komentare.
Znam da jako boli izdaja ali kako sama kažeš ne daj se a licemjerki od bivše prijateljice će se to sve obiti o glavu.Vidi ima nas još koji vrijedimo koliko vidim sve više na ovim stranicama.To me jako raduje.Pozdrav!

Možda Bog želi da sretnemo nekoliko pogrešnih ljudi prije nego
sretnemo onu pravu osobu, tako kada je napokon sretnemo
budemo svjesni koliko moramo biti zahvalni na tom daru.
Istina je da ne znamo što imamo dok to ne izgubimo, ali
je istina i da ne znamo što nam nedostaje dok to ne nađemo.

Mene su moje dvije najbolje prijateljice, za koje bi ruku dala u vartu prevarile. Inače sam osoba koja nikad ne odbija traženu pomoć, a za njih sam u dva u noći skakala iz kreveta i odlazila prema pozivima i pomagala, slušala, taksirala, tješila...... misleći prave prijateljice.
Najgore je što se u oba slučaja pokazalo da one uopće nisu onakve kakvim su se prikazivale. Bile su izuzetno dobre glumice, a karkter i moral sušta suprotnost onome što su glumile. Izvrsne glumice.
Ova prva bi vas u ponor krišom gurnula od pakosti i zavisti i onda me izvalčila iz nje kao što može samo najbolja prijateljica. Koja dvoličnost.
Drugoj sam služila za taksiranje i bila paravan njenim izletima, a da toga nisam bila ni svjesna. Jadan njen naivni muž, a svakodnevno sam plakala zajedno s njom slušajući žalopojke o nasilniku. Istina je sušta suprotnost, a slika istine mi se otvorila tek nakon što me prijateljica bez objašnjenja gurnula u zaborav nakon što si je našla zamjenu sličnu njoj.
Više se nikom ne otvaram, poznanstvo držim na distanci, vječito u strahu da se koja moja riječ zlobno iza leđa ne bi komentirala, kao što su ove dvije radile. Kasno sam doznala, ali mi je to dobra škola do kraja života.

Dragi moji kada već otvaramo dušu...
Mene je moja rođena sestra ostavila na vjetrometini kada mi je bila najpotrebnija. Kada nam se majka razboljela jedino sam ja dežurala, trčala, kupala je, kuhala. Ona je uvijek imala neki jako važan razlog zašto ne može. Od onda me strašno iritiraju ljudi koji su "nježniji", "osjetljiviji", "istančaniji" od cijelog svijeta. Mislim da je to veliki izgovor zašto nešto nismo učinili.
Uglavnom, da ne idem u detalje, najbitnije je (i zato sam ovo napisala) da ja i dalje vjerujem da ima dobrih i poštenih,iskrenih i požrtvovnih ljudi. Odbijam vjerovati da su svi pokrvareni i zli i ne želim se zbog jednog kukolja distanicrati od cijelog svijeta.

obično nježne i krhke osobe rade ko konji

Da, ali ovo moje "nježniji", "osjetljiviji" je pod navodnicima.
To je ona kategorija ljudi koji se prenemažu i uvijek je njihov problem največi i najgori.