|
Svi ste sigurno pročitali intervju Štulića za Slobodnu Dalmaciju. Budući da mi je poslije čitanja ostao upitan pogled na licu i gorak okus u ustima, moram ovo s vama podijeliti. Azra i Štulić su obilježili moju mladost i nepobitna je činjenica da je Johnny napisao mnogo lijepih pjesama koje će živjeti i poslije njega i da je obilježio jedno glazbeno razdoblje. Međutim... Gospodin Štulić je najvjerojatnije prolupao (na što ukazuje njegovo introvertno ponašanje od rata naovamo i nesuvisle rečenice u ovom intervjuu). Pitam se što hrvatskoj glazbenoj sceni treba toliko ulizivanje jednoj ovako labilnoj osobi, punoj mržnje prema svemu hrvatskom? (Održali su koncert njemu u čast , lovili ga za snimanje filma "Sretno dijete"...degutantno). Bez obzira bio on glazbeni genije ili ne ipak bismo trebali malo manje okretati g....u, jer je očito da nas Štulić ne želi i prezire. I ŠTO NAS VIŠE NE ŽELI TO GA VIŠE UZDIŽEMO!!!
|
Kao pjesnik i kompozitor zasjeo je na glazbeni tron ovih prostora. ALI...
Sve što dalje pričamo o Branimiru Štuliću nema veze s glazbom.
Blaćenje zemlje iz koje se izlegao je njegov izbor, on se na
kraju nikad ni nije osijećao Hrvatom. Do rata bio je Jugosloven a sada Srbin. Otac mu je ako se ne varam bio vojno lice prekomandom zalutao u Hr. Cjenim izbor svakog tko
je dosljedan ali mi je nerazumljiva želja i potreba nekih
naših idividua da takve osobe svojataju i pokušaju ih vratiti u svoje stado.
Njemu je u Nizozemskoj super; Skanka ima u količinama koje si spreman platiti i potpuno je legalan, tako da danas i nisu čudne neke njegove nebulozne izjave, ipak su godine poliranja mozga učinile svoje.
Njegova najveća muka koju si sigurno ne može oprostiti je ta
što su Azra i Branimir Johnny Štulić obilježeni kao Hr band.
Otuda i proizlazi njegova prijetnja parnicom protiv Croatia Records-a i traženje milijunske odštete.
Štulić je kao glazbenik apsulutno genijalan, mađutim kao
čovijek je prekompliciran i odbojan.