|
Općenito -
Općenite frustracije
|
|
Davor
|
|
Srijeda, 19 Studeni 2008 |
Ljudi moji, gdje mi živimo i kakvi smo licemjeri.
Gledam na teveu ovih dana, svima puna usta Vukovara, od političara do smrtnika. U nekom dnevniku bio je prilog o toj školi, tko nije vidio neće ni povjerovati kako to izgleda. Todoričevi svinjci su komforniji i bolje izgledaju, pod tim ne mislim da se zaposleni te škole ne brinu za nju već infrastrukturno, nemaju se oni za bog zna što niti brinuti.
Uglavnom, škola u totalnom raspadu, na ploči, nakon 17 godina rupe od šrapnela, stvarno za ne povjerovati, ja sam ostao otvorenih usta blejati i nisam mogao vjerovati.
Sada se postavlja pitanje. Jesu li Ivo ili Mesić slučajno svratili ikada tamo ili im je jedini cilj otiči se tamo oslikati i pokloniti? Jeli ministar Primorac upoznat s takvim stanjem i zašto nije ništa poduzeto? Treba li se pokrenuti humanitarna akcija za obnovu te škole, zar se svi problemi rješavaju humanitarnim akcijama a svi kroz porez izdvajamo za školstvo.
Sječam se početka školske godine, prvi tjedan je bilo jako vruče i učenici u pojedinim gradovima su štrajkali i zahtjevali klima uređaje u učionicama. Po Zagrebu vidim da su neke škole i klimatizirane. Dali je to prioritet? Trebalo bi toj razmaženoj dječurliji pokazati u čemu njihovi vršnjaci sjede pa bi momentalno ušutili.
Za što su se borili i za što su izginuli svi ti jadni ljudi? Za budučnost svoje djece i svoga GRADA?
Ista ta budučnost se trenutno dešava a mi svi zajedno gazimo i pljujemo po tome.
Nama svaka čast i čvrsti stisak ruke ako možemo mirno spavati a tim ljudima neka je laka zemljica.
 |
Općenite frustracije 
